Povijest grada Makarske

Pogled s mora

Prvi spomen antičkog naselja Inaronia, kao stanice na obalnom putu Salona - Narona, donosi Tabula Peutingeriana u prvoj polovni 4. stoljeća, a postojanje naselja potvrđuju i arheološki ostaci. Antički nalazi na poluotoku Sv. Petar, središnjem gradskom trgu, u blizini franjevačkog samostana i uz Donju luku sveedoče da je današnim grad na mjestu nekadašnjeg rimskog naselja.
Srednji vijek [uredi]

U aktima salonitanskog sabora iz 533. godine navodi se Mucurum kao mjesto u kojem je utemeljena biskupija.

Tijekom 7. stoljeća hrvatska plemena zaposjedaju primorje od rijeke Cetinje do Neretve. Bizantski car Konstantin Porfirogenet, polovinom 10. stoljeće, u svom djelu "De administrando imperio" naziva ih Arentanima (Neretvanima), a njihovu zemlju Paganije. Isti izvor navode županiju Mokro, "koja blizu mora ima lađe".
Novi vijek [uredi]

Pod današnjim imenom Makarska se prvi put spominje 1502. godine u dokumentu fočanskog kadije Muhameda Musina. U to doba Makarska je bila sjedište nahije Primorje iu njoj su Turci držali vojnu i svog predstavnika emina. Najveću pozornost posvećivali su održavanju skele preko koje se obavljali trgovina Turske sa zemljama na Jadranu. Kako bi grad zaštitili od mletačkih napada, Turci su sredinom 16. stoljeća. utvrdili Makarsku s tri kule povezane obranbenim zidinama. Njihov izgled sačuvan je na grafici mletačkog kartografa iz 1572. godine, što je i najstariji sačuvani izgled grada Makarske.

Već 1646. godine plemići i narod Krajine priznali su vlast Venecije, a tek 1681. godine je Makarska je de facto pripojena Veneciji. Pod stogodišnjom vladavinom mletačkog lava nastajali su temelji budućeg grada.

Ugovorom iz 1797. godine, Makarska je pripala Austriji, da bi Požunskim mirom 1805. godine potpala pod francusku vlast. Francuska je vlast novim mjerama nastojala podići razinu školstva, gospodarstva i infrastrukture. Iz tog vremena sačuvao se obelisk podignut u čast francuskog maršala Marmont, koji se danas nalazi na zapadnom ulazu u grad.